OBJAVLJENI AUTORSKI ČLANCI

Neuspjesi. Prepreke. Padovi. Krize.

Svi znamo da su neizbježni. Svi ih pokušavamo izbjeći kao da će nas ubiti. Zašto?

Nova je godina, nov početak, nova prilika za promjene za kojima žudimo u životu. Dobro je pogledati malo gdje smo, koliko nam se tu sviđa ili ne i što bismo htjeli da je drugačije pa ajmo redom.

Bliže nam se Advent i Božić, svetkovine, slavlja i veselice. Čini se da svake zime sve ranije počinje to obilježavanje blagdana – od dekoracija na ulicama i trgovima, glazbe koja se pušta na radiu pa do izloga koji su puni prigodnih poklona i slastica.

Isto kao kad čujete onu, „Ja nemam 10 minuta u danu da…“ umetni nastavak – meditiram, vježbam, pišem, sanjarim itd. – upravo tada najviše od svega trebamo uzeti tih 10 minuta.

Sve što na tom putu doživiš – i dobro i loše, bit će ti NEPROCJENJIVO iskustvo. Iskustvo za život. Bit ćeš bogatiji za sve što si vidio, doživio, čuo, pomirisao, okusio, podijelio, sve čemu si se nasmijao i radi čega si možda i zaplakao.

Nova godina je pred nama! Zamisli samo što sve možeš postići u 365 dana. Donosim ti 5 razloga zašto je baš sada vrijeme za novi početak

Razmišljam o tome koliko nas je imalo nekoga tko je tako vjerovao u nas dok smo odrastali. Tko je ustrajao uz nas, tko je vidio naš potencijal čak kad ga i sami nismo vidjeli? Blagoslovljeni su oni koji su takvog nekog imali, no što je s onima koji nisu? 

Ponekad je dobra ideja napraviti reset. Znaš ono kad ti se računalo zaglavi / zamrzne, klikaš, ali „neće“ i koliko god radiš isto što i inače, sustav ne reagira. Vrijeme je za reset.

Ljudi oko nas, znali mi to cijeniti ili ne, nam stalno daju male i velike darove. To što smo prezaposleni, puni briga i problema nije izgovor zašto ih ne primjećujemo. 

Kad malo razmislite, posao je nešto na što trošimo najveći broj sati u svom životu (nakon spavanja). Svaki dan barem 8 sati, a onda ako ubrojimo još i vrijeme potrebno za dolazak na posao i odlazak na posao, dođe i do nekih 9 sati ako imamo sreće, ili čak 10 sati. Ponekad je to više jer radi se prekovremeno. U ovom užurbanom stilu životu, već je pomalo postao i standard. I što nam ostane?

Please reload

Ples je beskrajno igralište za dušu. Koliko god pokreta, pristupa, stilova i školi ima uvijek postoji još nešto novo.

Što kada nije niti ritam unaprijed zadan, niti pokret? Onda se dešava čarolija. Jer ples dolazi iznutra, iz tebe. Iz vas. Zvuči čudno, zar ne? 

Ima nešto jako oslobađajuće u tom pristupu.  Tada plesni podij više nije pozornica gdje ti moraš pokazati neko zavidno znanje, već samo tvoj poligon za izražavanje. Možeš izraziti kako se osjećaš u tom trenutku, izbaciti nakupljeni stres, skinuti figurativni, a u životu stvarni teret s leđa pokretom, izraziti tugu, sreću, nervozu, bijes i smijeh. 

Please reload

Trebamo znati gdje smo, kamo idemo i samo se nastaviti kretati, poduzimati korake koji nas vode bliže tom cilju. Za to moramo sami preuzeti odgovornost. Ostvarenje naših snova nije nešto što će nam magično pasti u ruke dok mi doma sjedimo i čekamo.

Neke dane stvari ti idu lako, čini ti se da bez puno muke uspijevaš posložiti dijelove i da napreduješ. Za neke dijelove potrošiš i tri put više vremena nego jučer, a opet si spor. Tada je najbolje poslušati ono što jest i baviti se nečim drugim. Doći će opet trenutak kad će biti lakše. I uvijek dođe.

Please reload

​©2019 Ivana Štulić

info@ivanastulic.com

+385 (0)92 33 46 429

  • Facebook Social Icon

Ivana Štulić

  • Facebook Social Icon

Volim ples

  • YouTube
  • Twitter
  • Instagram