Growth mindset

I ovaj koncept sam opisala u knjizi Kako voljeti život:

"Vjerovanje da se vještinu reagiranja na neugodne situacije može razvijati (i bilo koju drugu) ovisi o tomu je li naše razmišljanje usmjereno na rast ili nemogućnost rasta. Fenomen growth mindset opisala je dr. Carol Dweck promatrajući studente i njihov stav prema učenju i inteligenciji. Ukratko, growth mindset je vjerovanje da se sposobnosti mogu razvijati ulaganjem truda, dok je fixed mindset vjerovanje da smo rođeni s određenom razinom sposobnosti i da se to ne može promijeniti, to jest da smo ili urođeno talentirani za nešto ili nismo. Ne treba ni reći da taj stav uvelike utječe na naš akademski, poslovni, ali i životni uspjeh. Vjerujem li da mogu biti bolji u matematici? Da mogu naučiti biti bolji šef? Da mogu razviti sposobnost drugačijih reakcija na neugodne situacije?

Dobra je vijest da kad ljudi shvate taj koncept automatski postaju otvoreniji prema growth mindsetu."

Growth mindset je koristan tip razmišljanja jer utječe na svaku situaciju u kojoj učimo (a to nisu samo akademski okviri). Kako dijete raste uči milijun stvari – kako jesti, kako otvarati vrata, kako se popesti stepenicama, kako se obući, kako komunicirati s drugom djecom…. Popis je ogroman.

A growth mindset možemo prenijeti mi na njih kad ih u tim procesima učenja ohrabrujemo i pohvaljujemo za trud, ne samo za uspjeh. „Bravo, dobro si to učinila.“ nije jedino bravo koje bi trebali dobiti. Već i „Bravo, vidim da se trudiš“. Ili „Svaka čast na upornosti.“ To je tzv. procesna pohvala – gdje ih hvalimo za proces, ne samo za ishod.

Dat ću vam i osoban primjer. Lea se jako voli penjati po toboganima, prečkama, stepenicama... bilo čemu i takva je od početka. Koliko god su se meni neke prepreke činile prevelike za njezinu dob uvijek bih je pustila da istražuje (u granicama sigurnosti) i sama dođe do zaključka može li ona to sama, treba li joj moja pomoć ili će odustati. Kad god bi prilazila nečemu i procjenjivala što će, rekla bih joj nešto u stilu: „Probaj, a ja sam tu ako me trebaš.“ Ako bi krenula penjati se koliko god bila u tome nesigurna rekla bih joj: „Super ti ide.“ i tako je ohrabrivala po putu. Kad bi tome svjedočila, rekla bih joj i: „Vidim da si našla novi način da savladaš tu prepreku, bravo.“ Ako bi se na nekoj razini prestrašila od visine ili veličine izazova rekla bih joj: „Ja sam tu. Mogu ti pomoći ako želiš. Ako želiš odustati i to je ok. Sigurna si, ja te čuvam.“ Neke pute bi nakon toga nastavila, a neke bi i odustala i onda bih joj rekla: „Ok je da si odustala sad. Možeš probati opet kasnije ako budeš htjela.“ Nikad neću znati koliko sam zaslužna ja, a koliko je ona prirodno spretna, ali voljela bih misliti da je bar djelomično zbog toga uspjela savladati razne instalacije po parkićima i u prirodi i brže od svojih vršnjaka. A još važnije je da joj taj način razmišljanja ostane s čime god izazovnim se bude suočavala.

Na taj način razvijamo u djeci growth mindset. A istraživanja Carol Dweck su pokazala da učitelji i roditelji koji koriste takav pristup efektivnije motiviraju svoju djecu. Na kraju je i akademski uspjeh takve djece bolji jer se lakše nose s neminovnim neuspjesima i preprekama.

Ovo je još jedna vještina koja će im itekako trebati jer će cijeli život nešto učiti, u profesionalnom ili osobnom smislu.