Coaching i roditeljstvo

Obzirom da se bavim coachingom nisam mogla, a da ne povučem i tu paralelu s roditeljstvom. Naime, vidim puno dodirnih točaka s coaching pristupom i roditeljstvom (barem onim kakvo ja biram prakticirati).

U knjizi Kako voljeti život objasnila sam što je coaching:

Ukratko, coaching je rad na određenoj temi/potrebi klijenta i predstavlja privremeni profesionalni odnos usmjeren na postizanje rezultata i unaprjeđenje života/rada. Tema može biti ostvarenje nekog cilja, osvještavanje vlastitih obrazaca, poboljšanje usredotočenosti na prioritete ili prolazak kroz određenu promjenu. Coaching se koristi u raznim domenama pa postoji business coaching (poslovni), executive coaching (za ljude na izvršnim/menadžerskim pozicijama), career coaching (karijerni), life (životni) ili personal (osobni) coaching, performance coaching (za povećanje učinkovitosti), timski coaching i slično. Coaching, bez obzira na tip, omogućuje klijentu da u sigurnom okruženju pronađe saveznika na putu koji prolazi ili želi proći. Coacheva je uloga pomoći klijentu da dođe do odgovora na trenutno aktualna pitanja u životu i da pronađe najbolju metodu suočavanja sa situacijom i odgovarajuće rješenje/put za dalje. Stoga vam coach ne daje gotove odgovore, nego vam pomaže da ih sami nađete. Zajedno se definira strategija i aktivno radi na svladavanju koraka do željenog cilja, a pomaže i to što vas coach drži odgovornim za ono što ste rekli poduzeti. Dakle, coaching je više usmjeren na budućnost, za razliku od terapije koja se više bavi prošlošću. Ovisno o potrebama osobe, i jedno i drugo korisno je za osobni razvoj.

Coaching u osnovi je praćenje druge osobe i „držanje prostora“ za istraživanje. Tu ste, prisutni ste. Pratite drugu osobu u njezinom istraživanju i razumijevanju sebe i svog pogleda na svijet i situacije. Držite joj prostor, dajete joj uvjete za to istraživanje, ali je puno više pratite nego što usmjeravate.

Tako radim sa svojim coaching klijentima i tako radim s Leicom. Pratim je, osiguravam joj uvjete za istraživanje (i postavljam granice kad je to potrebno). Ne forsiram svoju volju i svoje viđenje nego joj pomažem da otkrije ono što ona stvarno misli ili želi. Primjenjivo je i dok su mali, a svakako primjenjivo u idućim fazama odrastanja kad ćemo i više komunicirati riječima.

Coaching je zapravo metoda koja se može koristiti u različitim kontekstima, u poslu, u vođenju drugih ljudi, u sportu, u školi, pa tako i u roditeljstvu i korisno je savladati je kako biste bili više enableri (izjava: „Što ti treba da u tome uspiješ?“), a manje instruktori (izjava: „Moraš to tako i tako.“). Ako se to poklapa i s vašim vrijednostima u roditeljstvu, javite se za edukaciju. 😊