Montessori

Prije nego što sam postala mama, čula sam za termin Montessori i da je taj pristup drugačiji od uobičajenog, ali nisam znala previše. Kad sam rodila počela sam više čitati o tome i puno stvari iz Montessori filozofije je izrezoniralo sa mnom.

Osnova pristupa je tretiranje djeteta s poštovanjem od rođenja kao individue koja ima svoju volju i preferencije kojima treba dati prostora, davanje puno slobode u istraživanju, pružanje ljubavi i nježnosti (uz zdrave granice), poticanje učenja kroz igru, rada s rukama, uključivanje u svakodnevne aktivnosti u domu i dozvoljavanje da djeca uče i griješe (umjesto da rješavamo sve za njih). Iz ovog opisa možete vidjeti da ima poveznice i s mojom knjigom Sto lica majčinstva.

Djeca s Montessori odgojem postaju samostalnija i osnaženija što je jedan od najvećih benefita pristupa.

Pristup ili odgojna/pedagoška metoda je dobio ime po talijanskoj liječnici dr. Mariji Montessori rođenoj 1870. godine koja je promatrala prirodan proces dječjeg učenja i onda osnovala prvu takvu školu u Rimu 1907. godine. Kasnije se njezin pristup proširio svijetom i sad ima brojnih Montessori vrtića i škola (uključujući i u Hrvatskoj).

Što praktično znači primjena Montessori pristupa dijelim u nastavku (uz napomenu da nisam posebno educirana za to, samo prenosim neko svoje razumijevanje svega što sam pročitala):

-        Pratimo dijete i njegove preferencije  (npr. ne nudimo određenu igračku nego mu dozvolimo da samo bira između dvije ponuđene; slično radimo s odjećom i obućom)

-        Promatramo dijete i tako učimo o njemu – gledamo koje aktivnosti preferira, u koje doba dana, gledamo kako je to vezano uz razvojne faze i onda ih potičemo na daljnji razvoj

-        Kad naprave nered, pozovemo ih da sudjeluju u čišćenju

-        Dajemo im da nam pomognu u dnevnim aktivnostima – vađenju suđa iz perilice, stavljanju rublja u perilicu i sl. (koliko god bili nespretni u tome)

-        Dozvolimo im da istražuju prostor slobodno, nakon što smo osigurali da nema nešto opasno za njih

-        Nabavimo neki namještaj koji je prilagođen njihovoj veličini i oslobodimo im police koje su im dostupne

-        Pitamo ih za odobrenje – npr. „Sad ću te okupati, može?“ (ovo ja ne primjenjujem svaki put, ali sviđa mi se da ih se uči da imaju pravo reći ne)

-        Pustimo ih da budu svoji  (dokle god ne ozljeđuju ili uništavaju sebe ili imovinu 😊), ne ograničavamo ih sa stotinu pravila – moraš točno ovako jesti, hodati, igrati se itd.

Za ostale ideje preporučujem knjige Montessori Baby i onda Montessori Toddler (na popisu preporuka resursa su).