Zašto ljude cijenimo tek kad ih više nema?

2016. je bila teška godina, izgubili smo velikane glumce, glazbenike, ljude koji su ostavili duboki trag na mnogima. Onda krene lavina komentara na društvenim mrežama, ajme kako je on bio super, postaju se isječci, omiljene pjesme, tužni i uplakani smajlići.

Svatko ima nešto za reći. Novinari pišu preglede stvaralaštva, kritičari skup svojih recenzija, no sentiment je uglavnom isti – žao nam je što te osobe više nema, nedostajat će nam, toliko toga nam je dala.

Komentari traju dan, dva, maksimalno tjedan, i ta osoba kao i svi drugi prije njega ili nje, padaju u zaborav. Do iduće slavne osobe koja će umrijeti. A bit će ih još.


No, što je sa svim onim drugim “bezimenim” junacima naših života i svakodnevice. S našim partnerima, prijateljima, obitelji, i poznanicima koji nam iz dana u dan svašta daruju.

Istina, možda nismo uvijek u super odnosima s njima, ali ne može se osporiti da od raznih ljudi doslovce svaki dan dobivamo nešto. Osmijeh od prodavačice u pekari, netko nam je pridržao vrata dok smo ulazili u zgradu, prijateljica se sjetila poslati zanimljiv članak koji je pročitala o nečem što je mene baš zanimalo, pa sve do darova poput tople riječi, zagrljaja, ili jednostavno uha za slušanje.

Ljudi oko nas, znali mi to cijeniti ili ne, nam stalno daju male i velike darove. To što smo prezaposleni, puni briga i problema nije izgovor zašto ih ne primjećujemo. Doslovce svaki dan može biti izvor zahvalnosti. Sjećam se jednog šugavog dana kada sam bila baš loše raspoložena i kada sam vidjela dvije prijateljice na ulici kako trče jedna drugoj ususret. Toliko su bile vesele, šašave i simpatične da su mi doslovce uljepšale dan ili znate ono “made my day”.

Nasmijala sam se i bila sretna što svjedočim tako iskrenom pokazivanju osjećaja koji se (nažalost) i ne može više tako često sresti.


Ako je cijeli dan padala kiša i smočili ste se, možda ste utjehu našli u slobodnom mjestu pored radijatora u kafiću i toplom čaju. Ako vam je šef zagorčao dan, možda vam je lijepa riječ i podrška kolegice značila sve na svijetu u tom trenutku. Ako vas je partner naljutio i niste ga mogli više pogledati, možda vam je vaš Floki dotrčao u naručje kao da ništa nije bilo i pogledao vas velikim toplim očima.

Darovi su svuda oko nas. Samo ih trebamo primijetiti. 

Članak inicijalno objavljen na portalu Zdrava i sretna.

​©2019 Ivana Štulić

info@ivanastulic.com

+385 (0)92 33 46 429

  • Facebook Social Icon

Ivana Štulić

  • Facebook Social Icon

Volim ples

  • YouTube
  • Twitter
  • Instagram