Bliže nam se Advent i Božić, svetkovine, slavlja i veselice. Čini se da svake zime sve ranije počinje to obilježavanje blagdana – od dekoracija na ulicama i trgovima, glazbe koja se pušta na radiu pa do izloga koji su puni prigodnih poklona i slastica.
Ima ljudi koji jako vole Božićno doba, vesele se lampicama, ugodnoj blagdanskoj atmosferi, uličnim pjevačima i sviračima, kuhanom vinu i kobasicama na štandovima. Dok u nekim drugim ljudima nagovještaj praznične atmosfere donosi i sve veću zabrinutost – možda zato jer ih Božić posebno podsjeća na drage ljude koje su izgubili, strahuju oko troškova poklona i slavlja, sve intenzivnije strke ili zbog većeg pritiska što se još jedna godina približava kraju, a ja još nisam _____ umetni odgovor.
Blagdani na kraju znaju ispasti prilično stresno razdoblje za one koje ih ne vole pa i za one koje ih vole. Koliko puta ste čuli priče o trčanju po trgovinama, paničnim nabavkama, nakuhavanju i pečenju kolača do kasnih sati i obiteljskim svađama koje niknu uslijed sve jurnjave? Ili ste možda i sami bili protagonisti takvih ne baš ugodnih filmskih scenarija? Blagdani mogu čak biti i bolni za one koji se osjećaju usamljeni i koji možda i nemaju više roditelje, obitelj na okupu ili su im oni daleko. Zato mi se čini da bi bilo dobro zapitati se u kakvom duhu želimo provesti ove blagdane.
Ponekad mi se čini da tek u zadnje sata Badnjaka i na sam Božić grad konačno utihne i svi konačno stanu, ili možda padnu od umora. Tek tada kroz prozore možeš vidjeti blagdanske stolove, obitelji koje se sreću – ponekad i nakon dugo vremena, izlizane, a opet drage Božićne filmove na TVu, lampice u prozorima i snjegoviće u dvorištima. Tek tada se čini da sve skupa ima smisla – da slavimo u krugu najdražih ljudi, gostimo se i nazdravljamo prošlim i budućim uspjesima i jednim drugima, uživamo u toplini doma i dopuštamo da svijet oko nas stane bar na tren.
Kako bismo u toj blagdanskoj atmosferi ove godine mogli uživati još i ranije, ovog prosinca možda bismo mogli preskočiti svu tu silnu strku i iscrpljivanje, jurnjavu za savršenima darovima i pokloniti nekom svoje vrijeme, osmijeh, lijepu riječ. Svojoj obitelji i prijateljima, ali i raznim ljudima s kojima dolazimo u kontakt. Možda bismo mogli nazvati prijatelja koji se odselio u Irsku umjesto da mu stalno tipkamo i nasmijati se zajedno starim pričama, ili umjesto skupocjenih poklona izraditi poklone rukom – još i bolje zajedno s drugima i od toga napraviti druženje. Možda bismo mogli i preskočiti savršeni obiteljski obrok u pet slijedova i skuhati samo jedno jelo – ili zamoliti svakog gosta da donese nešto što je sam pripremio i eto nam bogate blagdanske trpeze.
Ne bi li bilo lijepo kad bi naglasak Božića i svog ovog predblagdanskog vremena bio umjesto na potrošnji i slijepom slijeđenju tradicije i očekivanja bio u znaku blagosti, prisutnosti i ljepoti ostvarivanja kontakta s drugim ljudskim bićima? Što me košta da se nasmijem umornoj trgovkinji koja radi prekovremeno kako bi svi drugi mogli kupiti svoje darove, ili da stanem i divim se zboru studenata koji u perivoju pjeva Božićne pjesme i uljepšava nam šetnju? Što me košta da odbacim sve ono što mi blagdane kvari i čini ih stresnim i da jednostavno budem? Da uživam u tome da budem čovjek – prema sebi, prema drugima, prema svijetu? Možda tako uspijemo napraviti naizgled mali korak za sebe, ali onaj koji će nam mamiti osmijeh na lice kada se budemo u budućnosti sjećali ovog prosinca.
Želim nam lijepe blagdane!
Zanima vas pozitivna psihologija? Pogledajte resurse na stranici.
Ostale članke možete pročitati na stranici Članci.