Kada imamo najmanje vremena za odmor, onda nam najviše treba

Često se čuje da jednom kad postaneš poduzetnik, tek onda ne možeš otići na „pravi godišnji“. Sve ovisi o tebi, nema više work-life balansa i kako uopće pomisliti da možeš otići na odmor bez laptopa?

Upravo onda kada najmanje imamo vremena za odmor, onda nam najviše treba. Isto kao kad čujete onu, „Ja nemam 10 minuta u danu da…“ umetni nastavak – meditiram, vježbam, pišem, sanjarim itd. – upravo tada najviše od svega trebamo uzeti tih 10 minuta.​

Svi znamo da nam je odmor potreban da se revitaliziramo i dođemo k sebi. Znamo i da kad se dobro naspavamo/opustimo/podružimo/stavimo mozak na pašu da nam to na kraju čini dobro i da najčešće imamo puno više energije nego prije, a i nekako nam dođu na pamet i nove ideje. Zašto onda to tako rijetko ili nedovoljno često činimo?

 

Ima nešto u onoj pravičnoj izjavi: „Ali ja imam tako puno posla. Ne mogu sada nikako to sve ostaviti.“ Zvučimo li si jako važno kada to izjavimo? Sebi, drugima?

A recimo ona: „Ne mogu ostaviti biznis nekom drugome da ga vodi dok me nema. Sve će upropastiti!“ Zvuči li vam to možda kao pokušaj prevelike kontrole? Možda nedostatak povjerenja u ljude? Možda strah od gubitka ili konkurencije?

Ili ona: „Moji klijenti računaju na mene, ne želim ih iznevjeriti.“ Znate li nekoga kome ste vi klijent, a tko vam je dostupan 24h na dan? Opet, možda se samo želim osjećati važno, da imam neku svrhu, da moj život i postojanje nije uzaludno. Pod koju cijenu?

Istina, u poduzetništvu kao i u životu dogode se periodi kada imate jako puno važnih projekata i klijenata i ne želite niti si možete priuštiti to propustiti. No, ako je tako CIJELO VRIJEME, nešto ne štima.

Ili se zatrpavamo poslom iz kojeg god razloga (često kao bijeg od nekih drugih problema), ili smo postali ovisni o tom osjećaju važnosti, svrhe, ili smo – priznajmo si to – control freakovi.

Svi možemo živjeti tako neko vrijeme, ali prije ili poslije to dolazi na naplatu. Nešto počinje patiti – zdravlje, odnosi, obitelj, ili čak i kvaliteta posla. Jer ako sam stalno pod stresom i umorna, koliko mogu dobro raditi svoj posao?

Kada ste zadnji put kada ste npr. prošmrcali, jednostavno si uzeli vrijeme da se dobro naspavate i prehlada vas je prošla za dva dana umjesto da je vučete barem tjedan dana?

Kada ste zadnji put klijentu rekli, nažalost ne možemo se naći do kraja tjedna, slobodna sam kad se vratim s godišnjeg odmora, za dva tjedna?

Kada ste zadnji put namjestili out-of-office i stvarno se njega držali, ako je hitno – nazovite me, ako nije, odgovorit ću vam čim se vratim?

U današnjem društvu, navikli smo živjeti brzo i nikada ne stati. A ponekad nam upravo to treba. Stop and smell the flowers – i onda obnovljeni u nove radne pobjede.

Članak inicijalno objavljen na portalu Women in Adria.

​©2019 Ivana Štulić

info@ivanastulic.com

+385 (0)92 33 46 429

  • Facebook Social Icon

Ivana Štulić

  • Facebook Social Icon

Volim ples

  • YouTube
  • Twitter
  • Instagram